…U škrtoj zemlji,on dom ima
a mogao je rasti medj mnoštvom cvijeća
na livadi zelenoj, gdje svima
smiješi se bolja sreća
Mali cvijet za to ne mari
i u čudu ih sve gleda
neće društvo da im kvari
jedan leptir na njega sjeda
Malo mu treba, da sretan bude
par kapi kiše, i sunca tračak
neka oni njemu sude
on je ipak jedan MAKslačak.
Koja je zemlja poput Hercegovine tako posna, škrta i siromašna, a koja opet tako plodna i blagorodna!?
Koja je to zemlja tvrdja i odbojnija od Hercegovine!? A koja opet ima tako meko srce i zavodljivu privlačnost!?
Malo zemlje. Sunce. Komadić neba. To je sve što cvijetu u kamenu treba.. Kada se kamen raspukne mirisna ljepota iz njega iznikne.
Za razliku od ravničarskog, dubokog i plodnog zemljišta, hercegovačko je zemljište rastresito, porozno i pretežno krševito i odlikuje se siromaštvom humusa. Ali se to siromaštvo nadoknadjuje blagotvornim obiljem sunca, pod čijom toplotom čak i iz kamena klija život.
