Jesen umije da bude i lijepa. Lijepa i prijatna. Šume se u jesen oboje bakarnom, zlatnom i žutom bojom i sigurno nema koloritnijeg doba od jeseni.
U jesen priroda se sprema da spava. Poslije bijesnih ljetnjih oluja, žege i iznenadnih provala oblaka u jesen zavlada spokoj. Jedino sve još oživi kada počnu berbe groždja i kad se toči slatko vino.
Jesen počinje u trenutku kada Sunce, u svom prividnom kretanju tokom godine, presječe nebeski ekvator i krene na južnu nebesku hemisferu.
Tog dana Sunce izlazi tačno na istoku, a zalazi tačno na zapadu; obdanica i noć su jednaki i traju po 12 sati.
Taj dan se zove jesenja ravnodnevnica ili jesenji ekvinocij. Na južnoj Zemljinoj polulopti počinje proljeće. Stručno, i preciznije, dolazak jeseni se definiše kao momenat kada centar Sunčevog diska dospije u nultu deklinaciju, a rektascenzija Sunca je oko 12 sati.
Krošnje imaju nove ogrtače. Dok vjetar njiše granje, raznobojni listići šapuću svoje tajne. Šume krase listovi: zlatni, srebrni, crveni, narandžasti, žuti, bakarni i žuti. U vazduhu se osjeća miris opalog lišća. Trava se presijava na jutarnjem suncu, prošarana je opalim lišćem podsjeća na ćilim protkan zlatnim nitima.
