Dok sunce izmiče, a noć se približava, u sumraku koji pretvara svjetlost u sjaj, moj grad blista i zrači nekom neobičnom ljepotom. Na pola puta od svjetla do mraka, on postaje dio čarolije koju je riječima teško opisati.
Kada se sunce lagano spusti na zapadnom horizontu i dan se približi svom kraju, moj grad iz sebe iscjedi poslednje kapi sunca i tako, niti osvjetljen niti u mraku, polako tone u sumrak blagi. U predvečerje, kada sunce koje cijelog dana neumorno peče konačno izgubi bitku i posustane, bakarno nebo iznad moga grada i brdašca koja ga okružuju stapaju se u jedinstvenu sliku koja svima oduzima dah. Obasjano skrivenom svjetlošću i obojeno u crveno nebo se presijava dok tamnoplavi vrhovi brda nježno u njega prodiru. Taj vatromet boja, njihova nevjerovatna igra i sklad čine moj grad prelijepim. Dok se poslednji sunčevi zraci raspršuju kroz ulice i drvorede, visoke krošnje drveća se meškolje i tiho trepere obasjane blijedom svjetlošću.
TREBINJE INFO 