Tajanstven, miran i glamurozan starac.

Arslanagića / Perovića most…
Rušen, krpljen, potapan, rastavljan, pa opet sastavljan…
Kamen po kamen rastavljan, svaki dio uredno obilježen, pa opet sastavljan, da bude isti kakav je i bio, samo na novoj lokaciji, boljoj i priličnijoj njegovoj ljepoti, u gradu, na usluzi i vidiku i Trebinjcima i onima koje ovuda put nanese.

Primamljivi šarm glamuroznog starca, će vas zarobiti na jednom mjestu po nekoliko sati dok sa njega uživate u pogledu na nju i upijate njene zvuke, zvukove i sjaj njegove Trebišnjice.

Trebišnjica pod njim pozira danonoćno a on sa sebe pruža nesvakidašnji, jedinstven pogled na nju. Ona mu uzvraća tako što u ljetnim danima rashladjuje njegove čvrste temelje od vrelog hercegovačkog sunca. Njih dvoje su par i jedno bez drugoga nemaju smisla. Ujedno su to dva najveća simbola grada Trebinja.

Neko kaže “Arsla” neko “Pera” a mene su već par puta upitali “stranci”
– Where is the old bridge? (gdje se nalazi stari most)
Prva dva puta su me zbunili (pa sam im odgovorio: u Mostaru)…
No, oni su mislili na stari most u Trebinju.

Čovjek nikada neće shvatiti značaj mosta, ne samo onog mosta koji spaja obale, već i mosta koji spaja duše.

Mostovi prijateljstva i ljubavi su do sada nevidljivo spojili i do bezbrižne i mirne obale doveli mnoge tužne i nesrećne duše.

Svima im je zajedničko to da spajaju dvije suprotne obale i ljude koji na njima žive. Izgraditi most znači pružiti ruku prijateljstva i spojiti ono što priroda sama nije mogla da spoji. Mostovi ruše sve prepreke, brišu sve granice i otklanjaju nesuglasice medju ljudima.