GANGA

Hercegovačka zemlja je od pamtivijeka poznata i po svojoj autentičnosti. Ne samo da se oduvijek dičila osobitom prirodnom ljepotom, naročitim mentalitetom ljudi, zanimljivom i jedinstvenom prošlošću, nego ima i svoje vlastite narodne običaje, nošnje i – svoju autentičnu narodnu pjesmu – GANGU.

SA ZUBACA SIŠLA GARA

MISLI PARIS OD DŽIVARA

ZUBAČKA SE BRDA TRESLA

OD LJEPOTE STJUARDESA

Malo koje hercegovačko veselje prođe bez glasne pjesme kršnih hercegovačkih mladića. Malo kad se nekad išlo kući poslije liturgije, a da se ljudi nisu sastali pred crkvom i zagangali, zaplesali, kolo zaigrali. A tek naveče, na silu! Stisnuti uz djevojačke grudi, nakićene ruzmarinom i bosiljkom, uz krčag crnog vina, komad hljeba ispod sača, zalogaj domaćeg sira i pršuta, gangali su mladići od sumraka do zore. Nažalost, u današnje vrijeme ganga polako izumire, gubi se. No, još uvijek možemo čuti kako će naši stari, pa i mladi, rado protegnuti grlo stihovima: Kiša pada, zemlja vodu pije, blago onom ko zaljubljen nije ili nekom drugom gangom.

Iz Popovog ravnog polja
biješe Olja ponajbolja
bilo mi je do nje stalo
udade se u Igalo…

Dopišite i Vi neku da dopunimo blog…