U okviru 23. po redu uglednog Sajma knjiga u Istri, episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije učestvovao je na poslednjoj po redu tribini u okviru programa Hercegovina čita, pod naslovom „Šta je meni Hercegovina i gdje?“. Sagovornici vladike Grigorija bili su leksikograf Vlaho Bogišić i glumac Goran Bogdan, dok je razgovor moderirao novinar i pisac Emir Imamović. Sva trojica govornika na samom početku saglasili su se po pitanju izvjesne neodredivosti i tajnovitosti Hercegovine i njenih granica.

pula

Vlaho Bogišić nazvao ju je „dubinskom, reljefno-nevidljivom, ponornicom“, dok je vladika Grigorije, određujući Hercegovinu kao zemlju slobode, u kojoj, andrićevski rečeno, ljude budi svjetlost, ipak priznao da joj granice ne bi znao odrediti.

Goran Bogdan Hercegovinu je nazvao „najnepoznatijim dijelom Evrope“. Mističnost njenih granica dodatno je naglašena Bogišićevim za mnoge neočekivanim i neuobičajenim određenjem Herceg-Novog kao glavnog grada i centralne tačke Hercegovine. Granica Hercegovine, po njegovom uvjerenju, često se željela predstaviti kao prelaz iz mletačkog svijeta i kulture na neki niži stepen, ali se kultura ove regije pokazala i te kako urbanom i dostojnom poređenja sa onim na prvi pogled znamenitijim.

Iako je ljubav prema Hercegovini i fasciniranost njome nedvosmisleno isijavale iz svake riječi sve trojice panelista, oni se nimalo nisu libili da se, upravo podstaknuti tom ljubavlju i brigom, u vrlo kritičkom tonu osvrnu na Hercegovinu i njene stanovnike. U centru njihovih interesovanja bili su prije svega međuljudski, tj. susjedski odnosi i problemi, tj. činjenica da, po Bogdanovim riječima, u njoj „još od XIII vijeka nikada nije bilo mira“.

Vladika Grigorije istakao je da je ova prirodno gledano predivna regija, upravo zbog ljudskog faktora često bila ne samo rajska dolina, već i dolina plača. Neobično je važno, smatra vladika, da Hercegovci razumiju da su različitosti dobre, ali podijele loše, te da nauče da drugačije od sebe ne doživljavaju kao opasnost i strano tijelo, već kao konstitutivni element svog sopstvenog bića. Štaviše, poznavanje različitosti, po njegovom uvjerenju, neophodno je i radi samospoznaje, jer onaj ko poznaje samo sebe, zapravo ne poznaje ni samog sebe. Ova suštinska važnost drugoga, vidljiva je, zaključuje vladika, i u našim sukobima, čije nerijetko strašne razmjere zapravo upravo pokazuju da nam je do tog drugog stalo, te da makar podsvjesno osjećamo da su oni dio nas.

Goran Bogdan kritički se osvrnuo na spremnost Hercegovaca da pokažu neobičnu srdačnost prema onima koji dolaze iz daleka, dok istovremeno imaju problem da ostvare normalan odnos sa najbližim komšijom, pripadnikom druge vjere ili naroda, zapostavljajući tako jednu od krucijalnih Hristovih zapovjesti o ljubavi prema bližnjem.

U sličnom duhu i Vlaho Bogišić govorio je da sve ono što čovek jeste (pa i Hercegovac) on ne dobija rođenjem, već to vremenom stiče i postaje, prije svega tako što slijedi izbore koje sam svjesno donosi. Sagovornici su se složili i oko toga da Hercegovina i Hercegovci umiju naoko izgledati grubo, dok se ispod površine zapravo krije i te kako mnogo suptilnosti i izobilje drugih kvaliteta.

U tom kontekstu Goran Bogdan objasnio je i motivaciju za organizaciju kulturne manifestacije West Herzegowina Fest u Širokom brijegu. Ova manifestacija, u saradnji sa kojom je i organizovan program Hercegovina čita, trebalo bi da posluži kao utočište ljudima sa (prvenstveno umjetničkim) interesovanjima i darovima, za koje u na prvi pogled gruboj i tradicionalnoj Hercegovini kao da nema mjesta.

Sve izrečene kritičke opaske imale su za cilj upravo to da pomognu da obilje kvaliteta, neosporno prisutnih u Hercegovini i Hercegovcima, što lakše izađu na vidjelo i donesu brojne plodove. U tom smislu, čini se sasvim adekvatno određenje Hercegovine koje je, u sebi svojstvenom poetskom maniru, zaključujući svoje izlaganje iznio Vlaho Bogišić nazvavši je opomenom i „grumenom svjetlosti koji se ne može drukčije nazvati“.

Stiče se utisak da je, na zadovoljstvo mnogobrojne prisutne publike, upravo ovakva Hercegovina u punom sjaju zasijala  na pulskom sajmu u liku i riječima trojice govornika, ali i moderatora, koji se istakao zaista visprenim pitanjima. A kada je tako, onda nema mjesta pitanju koje se ovih dana moglo čuti među ponekim zbunjenim posjetiocima: „kakve veze ima Hercegovina sa sajmom u Istri?“ Jer, jedna takva Hercegovina i Hercegovci definitivno imaju šta da ponude ne samo Istri, već i cijelome svijetu, navodi se na sajtu Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske.

Izvor: Topportal.info