Priganice najprije sa kajmakom pa nakon toga sa džemom od šipuraka koji je neprevazidjen. Ma kakva nutella i pič.. materine.
Uz vruć hljeb ili priganice pa ako ima pršuta i kiśelog mlijeka… no iako nema i same priganice dobro su došle 
Kažu:
ŠTA JE TO BOLJE OD RED BULL-a?
RED SIRA i RED PRŠUTA!
+
+
Ali kad ih napravi baba, pa onako svi sjednemo za astal i nedamo im ni malo da se ‘ladnu, jedemo ih kao da smo iz rata došli, ili iz Afrike…
(tu za galantnost nema mjesta, galantno nema draž, jede se rukama i izvinjavam se što nisam napisao “baka” neko baba i što psujem da bi dočarao doživljaj)
Nostalgija za:
Seoskim domaćinstvom. Domaćim hljebom pečenim u šporetu na drva, lisnatim sirom, kajmakom, priganicama, kačamakom, cicvaraom, jelima ispod sača ili djedovom rakijom s lincurom i babinim sokom od drenjina.
Ručno tkanim prekrivačima od vune, onim jorganima od vune sa kojima te baba uveče pokrije pa se zbog njegove težine i toplote probudiš u istom položaju u kom si i zaspao. Sakupljanjem sijena, mužom goveda…
O ovoj fotografiji ispod, ne bih ni da pišem. Ako vam je ovo poznato onda to niko bolje vama od vas samih ne bi napisao….
TREBINJE INFO 