Kada se sunce lagano spusti na zapadnom horizontu i dan se približi svom kraju, moj grad iz sebe iscjedi poslednje kapi sunca i tako, niti osvjetljen niti u mraku, polako tone u sumrak blagi. U predvečerje, kada sunce koje cijelog dana neumorno peče konačno izgubi bitku i posustane, bakarno nebo iznad moga grada i brda koja ga okružuju stapaju se u jedinstvenu sliku koja svima oduzima dah….
a onda, onda se ulice pune ljudima, počinju ljetnji raspusti, odmori. Šeta se ulicama, sjedi se u baštama kafića i priča o svemu i svačemu. Biva svježije i čini mi se da se može osjetiti miris mora.
Tišina tamne noći biće sve veća i veća, a moj grad će polako utonuti u nju.
TREBINJE INFO 