Te vodene oaze u kamenu, posjedovale su hercegovačke porodice, koje su svoja životna skrovišta morali graditi daleko od riječnih korita i izvora. U početku su to bile obične kamenice, za čiju se gradnju, uz malu intervenciju ljudskih ruku, brinuo sam Bog.
S dolaskom čekića, poluge, krampe, u kamenom kršu, okupani znojem na pet do osam metara dubine i tri do četiri metra širine, hercegovci kopaju duboke rupe.
Njenu mrklu unutrašnjost stoljećima vodom pune proljetni pljuskovi, a u jesen veliki kišni oblaci. Na njih se postavlja sloj zemlje i trave iz koje stidljivo izranja kameni otvor, čija širina u većini slučajeva odgovora vrču ili kanti za vodu.
Čatrnja u kamenu, gdje je skupljana kišnica, bila je jedini izvor vode, a voda je izvor života.
Cijenimo trud i rad naših starih i ne dopustimo da se zaborave naše hercegovačke čatrnje, one su naš podsjetnik na djetinjstvo i simbol ovog lijepog kraja!
Asocijacija na tezak zivot,ali i snagu,nepokornost,nemirenje sa sudbinom onih koji su zivjeli u bezvodnim krajevima.Ovakve ili slicne catrnje radjene su i u bezvodnim krajevima Crne Gore.Ljudi koji su iz njih vodu pili,najcesce,gdje god ih je zivotni put odveo,nijesu znali za nesavladive prepreke.
VolimLiked by 1 osoba